POEZIJA APSOLUTNOSTI
Ja bih ljubio i bio bih obljubljen
Raka otvorena žmiri u pol' oka
Posljednju počast duši sviraše trublje
Prati je u vis iz ponora duboka
Okupljeno mnoštvo i tek jedan čovjek
Mnogi viču i kliču za njom: „Za mozak!“
Raspršivajući neispravan odjek
A ovaj jedan sluša otopljen mu vosak
Predugo već ovdje samac sramno stoji
Stoljeća dugovječno tapšaju rame
Ni on ih sam više olako ne broji
Dah kosca osjeti neposred kraj jame
Bihu pokopane odreda sve duše
Ubismo ih sami; sustigne laka smrt
Masu čija im krepost osjeti kušnje
Djelovala precizno, hitro kao hrt
Ja bih pjevao i bio bih opjevan
U svojim kruzima da se i ja širim
Da i kroz vrijeme tisućljetno sjevam
I da iza zastora vječnosti virim
Deruć' barijere ovog i sljedećeg –
Jedna samo preostaše: apsolutnost
Koja nemaše ničega prijetećeg
Ori zauvijek sveta poetičnost!!!
Mačak glave crne
U bari obituje
mačak glave crne
jad tijelom odjekuje
prazna mu čeljust trne
Pesnicom mladić udre
kada ga kruha prosi
pokoreni mačak strasti
da glad ne snosi
Pogleda prijeokra i hladna
i ravnodušno gleda
mladića obraza blijeda jadna
što maločas mu bi od leda
Zovnuše ga tada; mačka što jenja
mladić da zlu spriječi kob
no od dijela preostahu htijenja
već prekasno bi - na tlo već pada
Sablast
Maglu zora koja sačinjuje
Sablast prozirna ovjenčana
snom vječnim obmanjuje
ne sreta više života dokančana
Mračne Sablasti sijeca kosa
magla krvlju sporo poteče
ni kap ju ne dotiče
izmiješane bijahu krv i rosa
Ne biva med nama neg uzmiče
i drug njeni biše samoća
kriče Sablast kriče
i krikom tim da joj prepoznasmo očaj
Pred zvucima
Slijedio sam trag paučine
Srebrne paučine ispletene u modru zoru
Pred baršunastim svanućem
Gdje se kukci neumoljivo i očajno
Otimaju pred zvijeri
Pred tim zvucima agonije
I časa nadolazećeg kruga
Mračni su mi dusi
U zvijeri pokazali pokajanje
I dušu sam objesio neka se nemoćna trza
Teške su ove suze, slijepe i debele
Nije mi ovaj prizor smrt prva
Kao ni prethodne me ne vesele
U Očevoj ljekarni
Oče, ljekarniče Klevetniče
Bolesnima jauk tomiš i gnojne rane njihove
Prividom liječiš
Kraljevi u sigurnim su pandžama
Bez Akademije i Široke spoznaje
Vode nas u propast
A ti ih liječiš, o Oče Nikomah
Toga dana
Mjest kiše suza crno odijelo
draga moja i njeno oko bijelo
Toga dana mrtvi će doći
na sprovod
I jedan mali šareni leptir
Toga dana pustiti ću vječni
korov
Ne ljubi mi čelo već s usana
šapatom nečujnim crni
ljubi otrov
Mjest kiše suza crno odijelo
draga moja i njeno oko bijelo
Toga dana oproštena biti će
uzmakla neisitina
I oprošteni biti će krvavi krik
Koji označiti će početak novi
Toga dana ćutnja zvona
objediniti ćeš s otkucajima
srca tek onoliko što ih
dotakneš
Mjest kiše suza crno odijelo
draga moja i njeno oko bijelo
I ovaj je mjesec kugla žuta
što u tvojim se obasja
očima
Večeras započeti će obesjaj
s kojom plešeš mjesečine
i muka
Mjest kiše suza crno odijelo
draga moja i njeno oko bijelo
Ruka moja pružaše utjehu
nekoć sjajnu
I živjesmo, o živjesmo zajedno
Ti sada bi, što ponekad
iza lišća izgnjuri, mrtva srna
A ja živim i živim vječno
gdje gnoj me i zemlja prekriva
crna
Jednoga dana dvoje ljudi suprotna spola odluči imati djecu, opskrbe ga svim i svačim i ono ispadne donekle normalno u usporedbi s onima koji ga okružuju. Dijete je normalno, pametno izlazi van, obavlja odgovorno sve dužnosti. Drugoga dana dvoje drugih ljudi također odluči imati djecu no ono je problematično, nasilno, uporabljuje opojna sredstva i sl. Trećega dana ista priča, no ovoga puta djeca su u nekoj sredini između kontrasnih prvih slučajeva.
Dalje djeca su maturanti i žele možda kojim slučajem ići na fakultet, e i tu dolazimo do novih starih problema: analogno situaciji (kako ekonomskoj tako i političkoj) u nas tako i roditelji davaju "uputstva "i "smjernice" svojoj djeci....tako sam danas imao priliku načuti kako te "smjernice" 'izgledaju'.
1. Savjet: Nećeš imati od toga ništa....(najgore i najneodgovornije jer i da zaista i nema ništa(u mterijalnome) nekakvo znanje će ostati) bespotrebno obeshrabrivanje loših roditelja iako oni tvrde da su samo realni i žele najbolje...
2. Savjet: "Ja te nemam dužnosti hraniti više" (i postao si mi trošak (suptilno) stoga si zarađuj i studiraj vanredno (ovo je još kako-tako i prolazna stvar, no zamislite nekoga tko studira filozofiju, pravo ili elektrotehniku gdje se treba odvajati i žrtvovati sate i sate i dane i noći još pritom i ustajati na bus ujutro u 6, naravno od iscrpljenosti zaspati, poslodavac se izderava, vi izmišljate izlike. Na kraju ste za to premalo plaćeni i nemate za bolju kiflu u džepu jer ionako sve potrošite na kopiranje skripti.
3. Savjet: "Bolje odi raditi" (pogledaj pod prvi savjet)
4 Savjet: Zapravo opažanje roditelja: Uz tebe sam sto posto samo mama ne zna s čime ćemo sutra jesti...(nepotrebno uopće komentirati)
Ok, okrenimo sada temu, sada se zagledajmo malo tko studira...
1. Skupina: Oni koji zaista i žele studirati i to su odlučili već odavno i redovno obnašaju svoju funkciju kao student
2. Skupina: Lijeni neradnici koji Bogu dane kradu i uvijek šetaju po hladu, listajući burzu u želji da zapravo i ne dobiju posao ako baš misle da mogu raditi i studirati u isto vrijeme i na kraju ne uspiju baš ni u jendome niti u drugome, a niti trećemu odnosno ono najvažnijem životu. Također i ostaju uzdržavani od roditelja....
3. Skupina: Bogatašići (Ali ova je posebna skupina jer uzimamo da takvih ima i u svim drugim skupinama i slučajevima kao i onih koji nisu) koji nemaju pametnija posla od biti cool, fancy i brijati prsa te pokazati sliku istoga na popularnom facebooku.
Stoga zaključak:
U nas postoji velika skupina veoma lijenih oportunista (smiješno) i 'krivopoteznih' roditelja koji neki su loi sami po sebi neki dobri ali ugnjetovani strašnim pritiskom ovoga našega života kojega kroji naša veoma sposobna vlada. Propadaju socijalno, materijalno, karakterno i intelektualno i još k tome i ne prosvjeduju na ulicama već klikaju like na face-u.
Držite se ljudi...polijećemo u blistavu budućnost....
Atlantida
Vinu se vihor planina
i planini gomila se smiješi
pod planine vihor kriješti
i mrsi sjećanje iz davnina
I kosu mrsi jeka piramida
sjenka je sjenci silina
i u toj sjeni sjeni se Atlantida
i otisak njen zauvijek bliješti
Čari
Visoko leti pjevajuć' sretno ptica
Svane li zorom blijedi proljetni dan
Izgubi se pjev med stotinama lica
Razbija kolone osmijeh nečujan
Stope kuda sijaš izrastu ljiljani
Al' njih uništi pijanca dah pijani
No ono zaista što usijaš na put
Samo tvoj je predivan miris, tvoja ćut
Kroz uredno poredane krošnje listom
Jednim vjetar poigrava se i ljulja
Dodirom nebesa nacrtanog kistom
Stvarna jedino ti si med ovih hulja
Zakoračismo u noć lagano sasvim
Svjetla maštom se našom poigravaju
Spram jedno drugom tijela se sudaraju
Radujem se ljubavnim čarima kasnim
Dvostruki suicid
Kadagod pogledam oko sebe
Duhom nepotpune lutke
Spletkare spletke bez potrebe
Odvratnost skrivam svoju šutke
Maleni pod zvijezdama
Ranjeni, osakaćeni al' živi
Vuku me u svoj položaj
Uzrujani tekovinama; krivi
Bližnji, daljnji, bivši, sadašnji
Kome da jadam, kome obratim
Jedino dvostruki Suicid svagdašnji
Put otvara muku da si skratim
Zar dušu da taštini darujem?
Oskvrnem sve što mi sveto
Intelekt zar da otrujem?
Ma rad mi tijelo kleto
Muku da si skratim: dva suicida -
Um i dušu; tuđi idiotizam ubija
Olakša to mi suživot bez stida
Tijelo posta mravlja mimikrija
< | listopad, 2011 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Poezija
... Onda me ti, o blaga,
s osmejkom na besmrtnom licu pita,
šta me opet muči, i zašto opet
prizivam tebe,
i šta želim najviše da mi ima
srce ludo? Koju to opet žudiš
da ti Pita na srce vine? Ko te,
rastuži, Sapfo?
Ako beži, brzo će da te traži,
odbija li poklone, daće ti ih,
ne ljubi li, moraće odmah da te
na silu ljubi.
---------------------------------------
Ljubav bez poštovanja je grijeh, to je grijeh koji rađa druge grijehe.
Mantegazza Paolo
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Igre.hr
Najbolje igre i igrice
Forum.hr
Monitor.hr
JA ŽIVIM U KRUZIMA KOJI SE ŠIRE
Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučit zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.
SMRT I JA
Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog pocetka: sa mnom raste
u svakom casu
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svrsetak
njen je pravi pocetak:
kad kraljuje dalje sama
U OBLIKU NEJEDNAKOM...
U obliku nejednakom
Blizu tebe uvijek stojim
Uvijek tužim i ti uvijek
Bol zadaješ grud'ma mojim.
Kad kroz vrtove mirisne
Leti hodiš hodom milim,
pa leptira zgaziš malog,
zar ne čuješ kako cvilim?
Kad ubereš ružu koju
Pa, s veseljem djetinjijem
rascipaš je, zar ne čuješ
Kako jecam bolom svijem?
I kad ruže raščupane
Usudi se trnje koje,
Pa mi meki prst ubode,
Zar ne čuješ boli moje?
Zar ne čuješ u mom glasu
Moje muke što me guše?
Noću jecam i uzdišem
Iz dubine tvoje duše.
SMRT UMJETNIKA
Kol'ko još puta da ti, uz zvuk praporaca,
poljubim nisko čelo, mutno izobličenje?
Da pogodim u metu, to tajno odrečenje,
koliko, moj tobolče, da strijela još pobacam?
Spletkama oštroumnim istrošićemo duše
i mnoge ćemo teške skele da porušimo
pijre nego što Stvorenje veliko ugledamo
za kojim nas paklena želja i jecaj guše
Neki još ne vidješe Idola za života,
kipari koje prati prokletstvo i sramota
te hode tukući se u čelo i u grudi,
a nada im je, mračni Kapitol, samo ovo:
da će im Smrt, lebdeći ko neko sunce novo,
pupoljke mozga jednom u cvijeće da razbudi!